Zeleni čaj od jasmina Vilgain– cijeli smotani listovi zelenog čaja s nježnim mirisom cvjetova jasmina
Zeleni čaj od jasmina Vilgain, od nefermentiranih listova čajevca Camellia sinensis, osim nježnog cvjetnog mirisa i finog okusa, nudi vam i brojne prirodne dobrobiti. Za svoj čaj odabrali smo omiljenu višu klasu čajeva od jasmina Chun Hao, odnosno „proljetna pahulja“ – visokokvalitetni list s velikim udjelom vrhova mirisnih cvjetova jasmina.
Niža oksidacija i ujednačeno otpuštanje okusa
Listovi čaja najprije se ručno beru i zatim suše na suncu. Nakon toga oblikuju se u zvončiće ili kuglice. Taj proces usporava njihovu oksidaciju, pa listovi zadržavaju veći udio eteričnih ulja i ostalih aktivnih tvari. Zahvaljujući tome, okusi se tijekom namakanja otpuštaju postupno, a napitak uvijek ima skladno uravnotežen karakter.
Cvjetna aroma
Nakon berbe i sušenja, čaj se slaže sa svježim cvjetovima jasmina. Listovi tako upijaju nježnu proljetnu aromu. Cvjetovi se nakon procesa uklanjaju kako ne bi postali gorki. Napitak tako ima ugodno biljni, travnato‑slatkast okus s karakterističnom jasminovom notom koja stvara umirujuću atmosferu.
Idealno piće za trenutke mira
Zeleni čaj od jasmina popularan je zbog svoje nježne arome i izraženog mirisa jasminovih cvjetova. Zahvaljujući sadržaju kofeina, pomaže povećati budnost i poboljšati koncentraciju. Jasminov čaj ima dugu tradiciju u kineskoj kulturi, gdje se cijeni kao piće za trenutke mira i opuštanja. Najnovija znanstvena istraživanja također upućuju na pozitivan učinak na regulaciju krvnog tlaka i srčanu aktivnost [1,2].
Zeleni čaj od jasmina Vilgainukratko:
- tradicionalni zeleni čaj od cijelih listova Camellia sinensis
- viša klasa jasminovog čaja – Chun Hao „proljetna pahulja“
- niža oksidacija i bolje otpuštanje okusa nego kod čaja u prahu
- jasmin daje nježnu cvjetnu aromu
- kofein potiče koncentraciju i pamćenje
- popularan i kao ledeni čaj, najbolje zaslađen medom
- bez dodanih aroma i esencija
[1] https://jamanetwork.com/journals/jama/fullarticle/203337/?amp=1;
[2] https://academic.oup.com/ajcn/article/98/6/1651S/4577472